Kako je sve započelo...

Jednog relativno hladnog, a moguće čak i snježnog dana, pomalo revoltirana nepovoljnom situacijom u kojoj su se nalazili domaći kolege po peru odlučila sam osnovati jednu književnu grupu podrške za autore na Facebooku i omogućiti njima i sebi još jednu platformu za promociju svojih djela i stvoriti jedno sigurno mjesto, nalik kakvom malom skloništu gdje se Knjigolovci mogu družiti i pomagati jedni drugima.

Tada zapravo nisam znala što očekivati od grupe i ljudi koji su željeli biti članovi iste niti kako i na koji način animirati sve te ljude i pomoći im s problemom koji smo svi dijelili, a to je nezavidna situacija i gotovo ignorirajući odnos s nakladničkim kućama u Hrvatskoj i regiji.

Nije bila stvar u tome da domaći nakladnici nisu sklapali ugovore s domaćim piscima, jesu, ali vrlo često (čast iznimkama) pod uvjetima u kojima su autori doslovno bili prisiljeni prodati svoje najvrednije umne kreacije za siću ili čak besplatno samo za zrnce promocije.

Rezultat takvih groznih odnosa bio je takav da su se mnogi domaći autori okrenuli samoizdavaštvu, a to je pak značilo da se moraju truditi dvostruko više kako bi ih čitatelji ozbiljno doživjeli i kako bi promovirali svoje knjige. Također, ako nemate nakladnika, većina knjižara će (opet kažem - čast iznimkama) teško pristati prodavati vaše knjige, a čak i ako pristanu, bilo je i situacija gdje autorima njihov postotak od prodaje uopće nije bio isplaćen ili se čak radilo o minimalnim iznosima. Osim toga, o poreznim problemima nema smisla ni govoriti jer biti umjetnik bilo koje vrste u državi koja svojom birokracijom i nametima ubija u pojam svaku kreativnost stvarno nije lako.

No, umjesto da sjedimo i samo kukamo kako država ne valja, kako je ljudima općenito, ne samo autorima, u njoj loše, Knjigolovci su se aktivirali na onaj način na koji to najbolje znaju i umiju.

Na nama piscima je oduvijek i kroz sva vremena ležala nekakva "dužnost" biti kritičarima društva i svojim pisanjem promicati i ponuditi nekakvu pozitivnu, inteligentnu alternativu sustava u kojem živimo. Tako domaći pisci pišu o svemu i u svim žanrovima. Neki pišu ozbiljne, akademske tekstove, neki lakša štiva za razonodu jer nam svima dobro dođe malo smijeha i odmora, neki pišu pjesme, priče, bajke... sve što se pisati može i što je najbolje ima pisaca u našim krajevima, našoj regiji, ne mislim tu sad samo na Hrvatsku, koji ne samo da su dobri, već su vrsni pisci i da su rođeni u nekoj drugoj bogatijoj zemlji, zasigurno bi njihova djela danas bila svjetski bestseller no zbog tužne situacije u našem kutku svijeta to im je onemogućeno.

Netko će sad reći: "Što se vi imate žaliti? Zar ne znate da postoje mjesta u kojima se živi puno gore i teže?!"

Ima i u tome istine, ali ako nastavimo šutjeti i trpjeti to je gotovo kao da odobravamo način na koji funkcioniraju loše stvari u našem kraju. Kao i svi u svijetu imamo se pravo truditi i ustrajati na tome da okrenemo situaciju na bolje, a to je i poanta Knjigolovca da zajedničkim snagama budemo jedni drugima od pomoći, bilo informacijama ili na neki drugi način, da podržavamo pisanje jedni drugih kad god to možemo i na koji god to način možemo učiniti, ali i zato jer svi volimo uloviti dobru knjigu, smjestiti se tamo gdje nam je najudobnije i zaboraviti bar na tren da ostatak svijeta uopće postoji.

#pisanje #knjige #facebookgrupa #Knjigolovac #BarbaraMišković