Kako sam upoznala istinsku ratnicu za prava autora...
- Barbara Mišković
- Nov 7, 2017
- 2 min read
Kad sam počela objavljivati svoje knjige, serijal zvan Kronike Zmaja od Stormgarda, nisam mogla ni zamisliti da će me moje pisanje povezati s toliko novih i zanimljivih ljudi. Jednom me prilikom tako potpuno iznenadila poruka jedne djevojke s kojom sam nekoć pohađala Ekonomsku školu u Velikoj Gorici. Aleksandra Martinović i ja možda nismo išle zajedno u isti razred i nismo se dobro poznavale, ali predavali su nam isti profesori i u mnogočemu smo prošle slična životna iskustva. Ono što me najviše začudilo jest Aleksandrina iznenadna poruka podrške u kojoj ona izražava svoje oduševljenje činjenicom da sam se, unatoč surovoj životnoj stvarnosti, u potpunosti, osim majčinstvu naravno, posvetila i svojem pisanju.
Aleksandra mi je priznala da i sama piše no da je zbog grubog pritiska okoline stavila svoje želje o tome da postane spisateljica na stranu. Rekla mi je da se zbog mojeg primjera odlučila vratiti pisanju, a iskreno mislim da je ovo jedna od najljepših stvari koje su mi se u životu dogodile.
Aleksandrino javljanje me nije ostavilo ravnodušnom, a njena iskrenost i jednostavnost komuniciranja su me u potpunosti razoružali. No čak i ako mi se, Alex, kako je prijatelji zovu, svidjela na prvu, ja tad nisam mogla znati da će dio Knjigolovca postati jedna nadasve motivirana i entuzijastična osoba koja je možda našla svoju prvotnu inspiraciju za to da se vrati pisanju u mojem osobnom primjeru, ali koja je kasnije svojim djelima i meni samoj postala inspiracija u nastojanju da se što više moguće zalažem za prava domaćih autora.
Činilo se da je Aleksandri trebao samo mali poticaj u pravom smjeru da pokrene nešto veliko. Nedugo nakon našeg prvotnog razmjenjivanja poruka, Alex je na moje veliko oduševljenje objavila svoj prvijenac "Zatočeništvo", knjigu koja se bavi ozbiljnim pitanjima sekti, ljudske slobode, ljudskih mentaliteta i postavlja pitanje: Što je to humano ponašanje uopće i o čemu ono ovisi?" Kroz oči svoje protagonistice Elene Estrin, Aleksandra je opisala stravičan način funkcioniranja jedne sekte i svega što je Elena morala proći u istoj. Radilo se o knjizi, koja iako je njeno prvo izdano djelo, je takvog sadržaja da je se ne ispušta lako iz ruku.
No Aleksandra nije stala samo na objavi jedne knjige. Kročivši u svijet nas pisaca i naših problema, snašla se kao da je dio naše zajednice oduvijek, stvorila čvrsta prijateljstva i hrabro i odlučno započela novi projekt otvaranja vlastite tvrtke, odnosno agencije za autore nazvane "Miama Kreativ" koja ne samo da piscima nudi niz povoljnih agentskih i izdavačkih usluga već i niz drugih pogodnosti.
Aleksandrin primjer je stvaran dokaz toga kako je piscima u našim krajevima doista čekanja da oni s "vrha" poduzmu nešto glede promjene odnosa nakladnika prema autorima u našim krajevima. U svojem nastojanju da okrene situaciju i pomogne domaćim piscima, Aleksandra je započela rad na raznim projektima za boljitak zajednice, a planira i mnoge druge u budućnosti.
Njoj je kao i mnogim drugima dodijalo pokoravati se društvenom pritisku i slušati kako joj se govori da ne može ovo ili ono jer nije realno izvedivo s obzirom na situaciju u državi. Kako bi promijenila okolnosti, Aleksandra Martinović podigla je svoju glavu iz mase i krenula u borbu protiv nepravde i zbog toga je u očima mnogih Knjigolovaca postala istinskom ratnicom za prava autora.
コメント